petak, 17.08.2007.
I kako dalje kad oduzmu ti sve?!
I kako sada?! Neprestano si vrtim to pitanje u glavi. Taj "posao" bio mi je sve. Njime sam se okupirala, udaljavala od bolnih misli. Kad nisam znala što bih, uzela bih te knjige, račune i nestala u svemu tome. I sve je bilo super, bila sam zadovoljna, ispunjena, a oni su imali korist od svega toga. Ali danas, iznenada, baš on, moj prijatelj, rekao je da je već nekoliko ljudi reklo da ne žele da ja i dalje radim taj posao. Ne sjećam se koji je razlog naveo kao izgovor. Premda smo i on i ja i moj brat znali koji je pravi razlog. Možda me toliko to i ne bi boljelo da je to prvo meni rekao, a ne odmah tako iznenada, pred tolikim ljudima. A mi znamo da nije problem u meni, u tome kako obavljam posao, nego je problem u nečemu drugome. Čime da sada ispunim svoj život, svoje misli?!
Ovih dana posebno sam tužna. Provela sam još jednu besanu, uplakanu noć. Svako novo ustajanje je sa sve manje i manje snage, volje, smisla.
Tako se bojim. Svega. Svih svojih pogrešaka. Svih stvari koje trebam učiniti. Gubim nadzor nad svojim životom. Nad svime.
Prije par dana pronašla sam zanimljiv tekst. Citirat ću ga: "Što je iznenađujuće, nisu samo mirne, sramežljive osobe one koje osjećaju usamljenost. To također može biti osoba koja je uvijek na svim zabavama, koja se uvijek šali, smije, koja djeluje otvoreno, ali se ipak boji stvarno povezati s drugima, koja druge ljude drži na distanci. Takve osobe, čini se, imaju puno prijatelja, ali u svojoj nutrini one pate. Takvi ljudi su često bili povrijeđeni u djetinjstvu emotivnim ili seksualnim zlostavljanjem."
Pronašla sam sebe u tom tekstu.
Kako dalje...nemam više ništa.
- 21:12 -
subota, 11.08.2007.
Do kada?
Kada će prestati? Bože, reci mi, kada će prestati ova bol i ove suze koje već danima peku? I kada će i mene dotaknuti ovo sunce koje nemilosrdno prži? O Bože, samo mi još reci, kada ću napokon nakon burnoga dana mirno usnuti?
Postoji li lijek koji liječi dušu, nešto što briše svu bol, nezadovoljstvo? Možda to i nije bol, već samo nezahvalnost. Imam sve što mi treba, ali sve to guta ljubav koju nemam.
Koliko čovjek može slušati i trpjeti, koliko čovjek može podnijeti prije nego pukne? A ja uporno slušam i slušam i dajem neke savjete u koje ni sama ne vjerujem, ali sve kao da pričam zidu. I to boli, kada vidiš da tvoje riječi ne dopiru do nekoga kome su namijenjene, a taj netko traži te riječi od tebe. Zašto mi onda pričaš ako nijednu moju riječ ne želiš čuti? I zašto nemaš bar toliko obraza da me pitaš što mi je? Jer mi nije dobro i ti to znaš, ali toliko si zaokupljen samim sobom, da ne doživljavaš svijet oko sebe. Možda te je upravo zbog toga i ostavila? Možda ni ona više nije mogla slušati, a ne dobivati podršku kada je to njoj potrebno. Ne znam…ne znam do kada ću moći ovako. Želim otići, želim biti sama. Želim usnuti i nikada se ne probuditi iz mirnog sna u kojem ne postoje boli suze.
- 21:11 -
utorak, 31.07.2007.
Poljubi me
Poljubi me i nemoj ništa reći,
samo poljubi me,
odavno više riječi nisu potrebne,
ti ides znam.
Poljubi me k'o prvi put da ljubiš
i još nježnije,
da zapamtim što gubim,
da mi ostane taj osjećaj.
Kad odeš znam, zaboravit ćeš
da smo nekad ti i ja,
zaustavljali vrijeme
među zvijezdama,
ko da me nije bilo ideš sad.
Kad odeš znam, zaboravit ćeš
okus mojih usana
i nećeš mi se sjećati ni imena,
ko da me nije bilo ideš sad.
Poljubi me, odagnaj bar večeras
tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplačem,
ti ides sad.
Poljubi me ko prvi put da ljubiš
i jos nježnije,
da zapamtim što gubim,
da mi ostane taj osjećaj.
Kad odeš znam, zaboravit ćeš bol
u mojim očima
i da je život moj u tvojim rukama,
k'o da me nije bilo ideš sad.
Kad odeš znam,
zaboravit ćeš okus mojih usana
i nećeš mi se sjećati ni imena,
ko da me nije bilo ideš sad.
- 22:26 -
petak, 20.07.2007.
Tako sam usamljena...
Ponekad želim da nestane sve ono što mi ne da mira, da nestanu sve dvojbe u meni, sva sjećanja, sve nade, svaka želja, svi snovi…da ostanem prazna. I da krenem ispočetka. Ali to je samo još jedna glupa pomisao da bi mi tako možda bilo lakše, bilo bolje. Umorna sam. Ne znam od čega. Od traženja, od padova i ponovih ustajanja, od borbe, od slušanja, a šutnje u sebi. Sinoć mi je nepoznata osoba rekla toliko toga što me pogodilo, kao da je znala što mora reći da bi me dirnulo. Tako sam usamljena…
- 22:29 -
nedjelja, 15.07.2007.
Jedan dan života
I prošla su već tri mjeseca. Da, točno tri mjeseca, Gorane, kako više nisi ovdje. Znam da sam sebična, možda nije to prava riječ. Znam da sam te se tako rijetko sjetila nakon kraja osnovne. Znam da se nismo vidjeli, a kada i jesmo bilo bi to samo tako nakratko. Ali znam da te se sada tako često sjetim. Znam da nije pošteno od Njega što te tako rano odveo, oteo onima koji te vole. Imam li pravo sjetiti te se tako često?
Tri mjeseca....a još pamtim riječi svećenika na tvojoj sahrani, riječi tvog trenera "Danas nisi istrčao na igralište, danas su tvoje kopačke ostale doma. Zašto nisi dobio i ovu utakmicu?".
Taj dan mi je sve izgledalo tako nestvarno. Ne, nisam mogla vjerovati da to ti ležiš u tom lijesu. Nisam željela vjerovati. I oko tebe tvoji prijatelji koji su bijelim ružama napravili put do tvog groba. Tako iznenada, Gorane....a još si toliko toga trebao proživjeti.
Mislim na tebe....
samo jedan dan života, još jednu čašu mi dajte sad
jer ja sutra nisam s vama, jer sutra umrijet ću sam
moj život je kratak bio i prolazan kao san
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
neka staro društvo dođe ko nekad davno u kraju mom
nek se čuje stara pjesma, taj zadnji glas srca mog
moj život je kratak bio i prolazan kao san
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
samo buket bijelih ruža nek bude vječno na grobu mom
samo vjetar neka priča tu tajnu života mog
moj život je kratak bio i prolazan kao san
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
- 14:14 -
petak, 13.07.2007.
Dopusti da ti pomognem
Ako će te to utješiti, bar malo, i ja plačem zajedno s tobom, plačem radi tebe, radi tvoje boli. Čitam tvoje pjesme i osjetim u njima tvoju tugu, istu onu tugu koju sam i ja osjećala. Znam da sada ne vjeruješ ni u jednu moju riječ, da mi sada ne vjeruješ da će bol nestati. Znam da se sada samo pitaš kada će nestati, da se pitaš zašto, kako je moglo biti, zašto je lagala, da li je lagala. Znam da se pitaš puno toga. Voljela bih ti pružiti sve te odgovore, ali i sam znaš da je to nemoguće. Ali me boli ta tuga u tvojim očima, u tvojim pjesmama, taj trag koji je ostavila na tebi. Kako da ti pomognem, kako da ti budem utjeha, kako da izbrišemo nju iz tih prekrasnih očiju, kako da ti budem prijateljica? Osjećam se tako beskorisno. Gledam kako toneš, svakim danom sve više, a ne znam što da učinim. Shvaćam tvoju bol, tvoju ljubav prema njoj, možda i ne bih to tako shvatila da nisam kroz isto to prošla. I što je najgore, ne mogu ti reći da će nakon nekog vremena posve nestati – jer neće. Jer je i on još ovdje u meni, i nakon godinu dana. I što je najgore, znam da će ona ostati uz tebe, u tvojim mislima, u tvom srcu zauvijek. Ili možda neće?
Samo želim da prestaneš patiti, samo želim izbrisati tugu. Dopusti mi da ti pomognem.
- 22:03 -
ponedjeljak, 09.07.2007.
Za jednu noc zivota
Cekaj me, noci, cekaj do onog trena
dok mi se oci priviknu da mi ga nema
a kada budem spremna osedlati tugu
ti bit ces vranac, a noc neznanac
sto mjesto njega me miluje
Ref.
Za jednu noc zivota
za samo jedan dan
za tebe, zeljo moja
ruka sudbine mene je vezala
Za jednu noc zivota
za jedan suncev sjaj
nek suza oka moga
bude ti zadnji od moga srca dar
- 23:22 -
Ne mogu da ga ne volim
Nocas me more pita
s kim ti se dragi skita
sto se ne vratis
nocas me dusa boli
toliko tebe voli
sto se ne javis
Mirise badem i ljeto
al' sto ce mi sve to
kad sa mnom nisi ti
i neka nema te s nama
i neka sam sama
ja mogu cekati
Ref.
I nocas sviraj, svirajte
a ja cu pjevati
pjesmom ga pitati zasto se ne vrati
ne mogu da ga ne volim
zato cu pjevati
pjesmom ga pitati zasto me ostavi
- 23:16 -
Proljece
Mozda iza ugla sunce sad za tebe sja,
Mozda iza ugla sreca tebe ceka sva.
Mozda ce se tvoja tuga
Izbrisati kao duga
Mozda nisam bio za te ja.
Kuda da se sklonim duso, ovog proljeca,
Kad me svaka ulica na tebe podsjeca.
Pijana od zaborava,
Otic' ces iz naseg grada,
Ali iz mog srca nikada.
Ref:
Proljece je, proljece je
A u meni zima, zauvijek je ostala
Proljece je, proljece je
A u meni zima
Nikad vise ti i ja.
Mozda iza ugla sunce sad za tebe sja,
Mozda iza ugla sreca tebe ceka sva.
Samoca je poput kise, bude pa je nema vise
Mozda nisam bio za te ja.
Cujem da ti neko drugi ulazi u trag,
Pravi njezne zasijede i postaje ti drag,
Pricas li mu kad o meni, il' ste nocu zaneseni
Kao sto smo bili ti i ja.
- 22:18 -
nedjelja, 08.07.2007.
Što želi?!
Preživjela sam biciklijadu. Kažu dečki da sam reš-pečena, ali to je ok. Malo bojice ne škodi mojoj koži. I obećali su me voditi na more, samo mene, jer su ostale cure toliko umišljene da nisu mogle doći ni na roštiljanje.
No...pitam se zašto me sada opet zoveš. Zvao me danas opet Josip. Jučer mu se nisam htjela javiti. Danas sam morala jer je mama počela s pitanjima zašto se ne javljam kada mi zvoni mobitel. I nisam mogla pričati jer sam bila na biciklijadi pa si ti lijepo pristojno u pola moje rečenice prekinuo. Hvala.
Pitala sam ga što on hoće od mene. Rekao je "A kad bi ti sad rekao što želim digla bi nos!". To je značilo samo jedno - "ŽELI SEX!!!".
E u tom trenu sam ja prekinula. Pa ti prodavaj glupe fore nekome drugom, možeš i svojoj curi. Ja više ne padam na te fore, odavno sam prestala biti ona naivna glupača koja ti je slijepo vjerovala.
Postala sam stvarno imuna na njega i tako sam sretna zbog toga!!!
- 23:33 -
